Zdravlje i higijena
Što je prostata?
lis
Vjerojatno niti jedan dio tijela muškarca nije toliko česta tema razgovora, razmjenjivanja iskustava, bojazni, čvrstih, ali najčešće i krivih uvjerenja kao što je to prostata. To se osobito događa posljednjih petnaestak godina zbog utjecaja iz svijeta medija, dostupnosti sve većeg broja informacija, pritiska farmaceutske industrije ali i nastojanja službenog zdravstvenog prosvjećivanja.
Prosječan muškarac (jednako kao i žena) smatra prostatu organom koji krije sve tajne njegove spolne (ne)moći te kako je u slučaju pojave bilo kakvih seksualnih smetnji svakako potrebno liječiti prostatu. Niti jedna od ovih pretpostavki nije točna.
Međutim, prostata je u neposrednom odnosu s mokraćnom cijevi i mokraćnim mjehurom te vrlo bitna za plodnost muškarca što ljudi često ne razlikuju od seksualnosti. Stoga i najmanje tegobe s mokrenjem, a osobito s erekcijskom funkcijom vrlo često mogu poljuljati samopouzdanje, uzrokovati osjećaj izgubljene muškosti te dovesti do zabrinutosti i straha koji najčešće nadilazi okvire realnosti.
Što je prostata?
Iskustvo govori kako nije suvišno napomenuti da prostatu imaju samo muškarci. Prostata je žlijezda veličine kestena (narodni naziv – kestenjača, oficijelni – predstojna žlijezda) smještena neposredno ispod mokraćnog mjehura, iza stidne kosti, a ispred završnog dijela debelog crijeva. Neposredno uz stražnju plohu prostate smješteni su sjemeni mjehurići, također dvije sitne žljezdane tvorbe. Prostata se sastoji od sitnih žlijezda i njihovih izvodnih kanalića. Počinje se povećavati početkom puberteta i staje s rastom oko dvadesete godine da bi se najčešće ponovo počela mijenjati s početkom petog desetljeća.
Mokraćna cijev prolazi kroz prostatu i upravo u tom segmentu mokraćne cijevi nalaze se sitni otvori kanala kroz koje u prostatičnu uretru dolaze sekreti sjemenih mjehurića i spermiji (iz testisa) čineći tako, zajedno sa sekretom prostate, sjeme (spermu, ejakulat). Osnovna funkcija prostate je proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Tekućina (sekret) prostate i sjemenih mjehurića štite i prehranjuju spermije na njihovom putu do jajne stanice žene u maternici. Dakle, temeljna funkcija prostate je vezana uz plodnost a ne spolnu (seksualnu) moć muškarca.
Budući da mokraćna cijev prolazi sredinom prostate svaka znatnija promjena u prostati (najčešće upala, dobroćudno povećanje i rak) mogu dovesti do smetnji mokrenja. Upalne bolesti (osobito akutni prostatitis) su tipične za mlađu dob muškarca dok se benigno povećanje a osobito rak prostate iznimno rijetko pojavljuju prije pedesete godine.
Upala prostate
Upala prostate (prostatitis) spada među najčešće bolesti muškog urogenitalnog sustava, osobito u mlađoj i srednjoj životnoj dobi. Često uzrokuje bolno i otežano mokrenje te bol u preponi, zdjeličnom području ili genitalijama, međutim može biti i potpuno asimptomatska te se ponekad otkrije tijekom rutinskog pregleda urina. Bakterije uzrokuju neke, ali ne sve upale prostate.
Dobroćudno povećanje prostate
Kod uvećane prostate najčešće se misli na benigno uvećanje prostate, što se u patohistološkim uzorcima označava kao benigna hiperplazija prostate te je najčešće spominjana u urološkim nalazima. Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od karcinoma gdje su stanice abnormalne; navedeno znači da je benigna hiperplazija prostate nemaligni, prekomjerni rast stanica prostate.
Kroz središnji dio prostate prolazi mokraćna cijev (uretra). Uretra je mokraćna cijev kojom urin izlazi iz mjehura te prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija prostate razvija, tako se uretra postepeno sužava (uslijed prominiranja režnjeva prostate u uretru), što dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma koji su razlog najčešćeg dolaska pacijenta u urološku ambulantu.
Normalno, prostata je veličine i oblika kestena. Pri rođenju, prostata je velika otprilike kao zrno graha. Raste lagano do puberteta, kada se naglo poveća, postižući svoju normalnu veličinu i oblik. Prosječne dimenzije prostate su: 3.5 x 4.5 x 2.5 centimetara, a težina normalne prostate se kreće između 16 i 22 grama. Tu veličinu zadržava do sredine četrdesetih godina života, kada se ponovno počne povećavati zbog umnožavanja stanica (benigna hiperplazija ili dobroćudno povećanje prostate).
Incidencija benignog uvećanja prostate raste s godinama dosežući vrhunac u devetom desetljeću života. Veličina prostate kod mlađeg muškarca je obično oko 20 grama. Važno je znati da uvećanje prostate ne mora biti nužno povezano sa kliničkim simptomima.
Karcinom prostate
Rak prostate jedan je od najčešćih zdravstvenih problema s kojim se susreću stariji muškarci zapadne civilizacije. U razvijenim zemljama, gdje je proporcija starije populacije veća, veća je i učestalost raka prostate. On čini 11% svih malignih bolesti muškaraca u Europi, a 9% smrtnih ishoda zbog malignih bolesti u muškaraca uzrokuje upravo rak prostate. Većina oboljelih umire s rakom prostate ali ne zbog njega. Najčešće se radi o sporoprogredirajućoj bolesti, što većim dijelom ovisi o dobi u kojoj se ona pojavi i stupnju zloćudnosti stanica raka.
Rak prostate i dobroćudno povećanje prostate imaju neka zajednička obilježja. Obje bolesti se češće javljaju s porastom dobi, za nastanak obje bolesti je potreban testosteron (eunusi i muškarci kastrirani u mladosti ne obolijevaju), a smanjenjem njegovih učinaka obje bolesti pokazuju znakove regresije. Međutim, dobroćudno povećanje prostate prisutno je u 80% bolesnika s rakom te žlijezde, ali učestalost raka u bolesnika s dobroćudnim povećanjem prostate iznosi svega 3%.
Važno je naglasiti da rak prostate u ranim fazama razvoja nema nikakvih simptoma sugestivnih baš za tu bolest ali ga je upravo tada moguće izliječiti. Nađe li se bolest u uznapredovaloj fazi, izlječenje nije moguće ali usporenje daljnjeg napredovanja bolesti jest.
Kad je jednom dijagnoza raka prostate postavljena, potrebno je procijeniti proširenost bolesti. Rak prostate najprije se širi regionalno u zdjelične limfne čvorove a kasnije sustavno, najčešće u kosti, iako može zahvatiti i mekotkivne organe.
Važnost rane dijagnostike
Rana dijagnostika treba biti usmjerena prema muškarcima starijim od 40 godina ako je obolio otac i/ili brat. U ostalih je treba provoditi jednom godišnje u starijih od 50 godina ako je očekivano trajanje života 10 ili više godina. Metode rane dijagnostike uključuju urološki pregled (poglavito digitorektalni pregled) i PSA jednom godišnje. Konačna dijagnoza se postavlja biopsijom prostate, a nju je potrebno učiniti ako postoji sumnja na rak prostate temeljen digitorektalne pretrage i to neovisno o vrijednosti PSA-a. Isto tako, ako je vrijednost PSA-a veća od 4 ng/ml biopsija je indicirana čak i ako je digitorektalni nalaz uredan.
Biopsijom se uzimaju uzorci tkiva prostate koje patolog analizira mikroskopski. Iz nalaza patologa doznajemo je li karcinom prisutan, u kojem dijelu žlijezde, procjenu njegove veličine te stupanj zloćudnosti tumorskih stanica. Ako patolog ne nađe tumorskog tkiva, ali u njegovom nalazu ili nalazima kontrolnih pregleda i dalje postoji sumnja na postojanje tumora, biopsiju je potrebno ponoviti, katkad i nekoliko puta.
Izvor: https://www.plivazdravlje.hr/